Praznik Svetog Đorđa obeležava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve. Ovo je jedna od najčešćih slava pravoslavnih Srba. Sveti Đorđe se na ikonama najčešće predstavlja na konju, kako ubija aždahu, dok se na ikonama za praznik Đurđic prikazuje bez konja, u stojećem stavu, sa kopljem ili mačem u ruci.
U nekim krajevima Đurđic se slavi kao imendan te prema običajima, ljudi koji se zovu Đorđe, Đurđica, Đurđa, ali i Georgije, Georgina, Gina danas ništa ne bi trebalo da rade već da dan posvete Svetom Đorđu i molitvama. Takvim osobama će i čitav naredni period, narod kaže, biti srećan.
Ovo je dan koji koji predskazuje kakva će biti nastupajuća zima. Ukoliko je danas maglovito i zima će biti maglovita i promenljiva. U slučaju vedrih dana, zima će biti mrazovita i ljuta. Prema narodnom verovanju, zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.
Dani od Đurđica do Svetog Mrate (24. novembra) nazivaju se Mratinci ili Vučiji dani jer je sveti Mrata zaštitnik vukova. U danima od 16. do 24. novembra ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Žene ne rade ručne poslove, a veruje se i da bi krojači i obućari trebalo da odmaraju.
Foto Wikipedia
